MARIJANA NOLA: FANTAZIJA
Motiv Pigmaliona jedan je od najinspirativnijih u svjetskoj dramskoj (i „ne – dramskoj“) književnosti.
Oblikovanje, moralno i fizičko, osobe koja je svojevrsna „tabula rasa“, nadahnulo je od antičkih vremena pa do suvremenosti brojne i vrlo različite autore. Među njima je svakako najpoznatiji George Bernard Shaw: u njegovoj istoimenoj drami, Pigmalion je cvjećarica iz londonskog predgrađa, koju dokoni Profesor pretvara u damu iz višega društva. Marijana Nola dramaturški je razložno i vrsno transportirala Shawov predložak u formu musicala situirana u parodirani kazališni ambijent suvremena Zagreba. Smijemo se neukoj provincijalnoj djevojci koju teatarski ravnatelj pretvara u operetnu pjevačicu, sa svom onom popudbinom (pravoga i lažnog) glamura koji obično takvu „divu“ prati – ali, u pozadini, nazire se i satira na naše (malograđanske) običaje i mentalitet, a posebice na društvenu klimu u kojoj je privid (ili, iluzija) važniji od realnosti. Posebice valja skrenuti pozornost na Nolinu vještu i umjesnu upotrebu različitih hrvatskih dijalekata, čime njezina „Fantazija“ stiče još jednu kvalitativnu dimenziju.
Boris B. Hrovat
Praizvedba: 28. kolovoza 2008.
Premijerna izvedba: 10. rujna 2008.