Je li život podređen razumu, osjećajima ili smo radije robovi biologije? Upleteni u začarani krug požude, egoizma i želje za ljubavlju, pateći od usamljenosti, možemo li postići sklad sa suprotnim spolom i sami sa sobom? Ovo su neka od brojnih pitanja s kojima ćemo se suočiti nakon gledanja komedije Andrzeja Saramonowicza „Testosteron“.
Iako to ništa ne najavljuje, autor nas stavlja uza zid svima važnih problema, koji se tiču našeg bića, seksualnosti i mjesta u svijetu. On to čini, zabavljajući publiku od prve do posljednje scene, bez pada forme ili usporavanja. Saramonowicz majstorski gradi likove, a komedija, intrigantna i dinamična otkriva tajne njihovih života, smiješne i potresne. Autor u intervjuima nije skrivao da želi napisati komad koji, prije svega, neće biti dosadan i koji pruža zadovoljstvo. Argumenti protagonista prožimaju se izrazitim šovinizmom, ali im je nemoguće poreći da su u pravu. U njima nalazimo mnogo istine, iako je prikazana u krivom zrcalu. Saramonowiczeva umjetnost razotkriva ograničenja kojima su muškarci podložni. Svaki od heroja “Testosterona” je drugačiji i dolazi s različitom prtljagom iskustava. Povezuju ih žene, oni samo imaju želju za ljubavlju, ispunjenjem, sličan osjećaj izgubljenosti u svijetu i osjećaj usamljenosti. Ne uspijevaju ne samo u kontaktima sa suprotnim spolom, nego i u obiteljskim odnosima i međuljudskim kontaktima. Oni su primjer jadnog stanja čovjeka u današnjoj zbilji, kulturi u kojoj dominiraju šablone, jednako nedostižne koliko i prazne. Saramonowicz sve to pokazuje namigujući gledatelju, s osmijehom na licu, želeći im dobar provod.
