Nije tajna da dramski tekstovi Mate Matišića već više od tri desetljeća ukazuju na neuralgične točke društva, bilo da se radi o sudbini gastarbajtera, traumama privatizacije i tranzicijskog perioda, licemjerju crkvene institucije, ratnoj prošlosti i poratnoj stvarnosti, malograđanštini ili poziciji žena u dominantno muškom društvu. Uzevši to u obzir nije neobično da pričamo o možda najizvođenijem živom autoru na regionalnoj sceni, autoru koji uspješno secira vrijeme i društvo u kojem živi.
Predstava TATA, temeljena na dramskom opusu Mate Matišića želi vrijeme koje je ukinulo dominantnu tradicijsku os (u prenesenom smislu figuru oca) sagledati iz perspektive razloga – zašto je to ukidanje bilo potrebno i koji su razlozi za to? Koje su posljedice?
Predstava TATA će pokušati rasvijetliti postupke figure koja bi trebala po svojoj definiciji pružati sigurnost i osvjetljavati put naraštajima koji dolaze i koja je u velikoj mjeri zaslužna za svijet kakav ti naraštaji nasljeđuju, svijet kojem je početna točka ukidanje te figure.