Riječ autora:
Ostavinska raspava. Dvije žene koje se međusobno ne poznaju i javni bilježnik, osebujne prakse. Jedan opskurni ured s aparatom za vodu i dva metalna ormarića.
Što nam ovakav dramski predložak može donijeti?
Puno smijeha, puno obrata, i samo jedno pitanje – tko je tu pošten, i zašto dođavola?
U administrativnoj džungli, koja nesnalaženje ne prašta, uvijek su se otvarale stranputice kojima se lakše dolazilo do raznih oportunih oaza – za potrebe ove priče, stranputice nazovimo ‘prigodama’. I te su kozje puteljke velikani naših novinskih stupaca kroz godine tako dobro utabanali, da se danas samo naivni gube među krošnjama čestite džungle.
S druge strane, ona stara ‘kako siješ, tako ćeš i žeti’ postaje zadnji bastion utopizma kad oni što siju aljkavo, ne beru manjkavo – za potrebe ove priče, recimo da se radi o ‘jagodama’.
I kako onda to “nema kruha bez motike” kad “prigode beru jagode”!?
Napomena: Edukativni aspekt komada pretpostavlja podizanje svijesti na temu utaja i prijevara – cilj nikako nije da inspirira gledatelje da se ponašaju poput likova u komadu.
