Sretna okolnost smještanja najvećeg hrvatskog dramatičara druge polovice XX. stoljeća u šibenskom kazalištu službeno se dogodila na autorov rođendan 27. svibnja 2021. Danas Ivu Brešana (Vodice, 27. 5. 1936. – Zagreb, 3. 1. 2017.) možete sresti na ulazu u HNK u Šibeniku (jer je jedina osoba kojoj je kazalište naručilo bistu, rad ak. kipara Nikole Vudraga) gdje mu u gluho kazališno doba kad noć prelazi u jutro, društvo čini bivši učenik iz gimnazijskog razdoblja profesure, bas-bariton Neven Belamarić (donirano djelo, rad ak. kipara Aleksandra Guberine) postavljen na vječnoj straži prvog kata loža. Tko zna što li u onostranosti smišljaju, bdijući nad starom zgradom nastaloj na bedemu kojim se grad branio od horda svakojakih što su i s kopna i s mora željeli uništiti „to šibensko staro sime“ (K. Juras).
A kad se već sretnete s bistom onda vam se starim zavojitim stubama popeti do bivšeg foajea sada s imenom Spomen soba Ive Brešana. Prostor je to u kojem su ga iz godine u godinu upoznavali svi gosti MDF-a i novinari koji su uz dječji festival pratili i voditelja svakodnevnih festivalskih razgovora. U godinama kad se već povlačio iz javnosti (nije više odlazio ni na premijere vlastitih djela, čekajući da eventualno u nekoj reprizi stignu do Šibenika ili Splita), pišući jedan roman godišnje, uvjereni pješak spuštao bi se iza podne (stariji bi rekli: pozapodne) na obvezni kapučino u Kazališnu kavanu i posljednje javne obveze koje je još prihvaćao: predstave i press konferencije Međunarodnog dječjeg festivala.
Sve je krenulo od odluke autorova sina Vinka da očevu ostavštinu donira gradu koji je bio izbor njegova oca. Vlast u gradu odlučila je – slijedom činjenice da je Brešan svojim dramskim djelom uzdrmao hrvatsko kazalište, a prepoznat je i u Europi kao osoba koja ima mnogo toga reći o globalnom čovjeku – da ta ostavština preseli u kazalište. U njemu je kao gimnazijalac zaigrao na sceni, u njemu su praizvedena i neka njegova djela (koliko su snage kazališta dopuštale), u njemu je proveo pola radnog vijeka i još desetak umirovljeničkih godina… Kako je bila riječ o vrijednoj i golemoj ostavštini koju je trebalo i zaštiti, ali i ostaviti dostupnu javnosti, izabrano je sretno rješenje i za Šibenik i za ostavštinu – ostavština je povjerena Državnom arhivu u Šibeniku, a memorabilije, osobna biblioteka, plakati ponekih predstava i kreacija nekolicine dizajnerskih i fotografskih umjetnika ostvarili su prostor Spomen sobe.
Sve ostalo što bi o Spomen sobi trebalo reći čulo se spomenutog 27. svibnja 2021. u govoru ravnatelja HNK u Šibeniku Jakova Bilića pa vas pozivamo da se upoznate s tim govorom:
Na mjestu na kojem je profesor Brešan vodio sad već antologijske razgovore i okrugle stolove Međunarodnog dječjeg festivala, uspjeli smo za njegov rođendan (27. svibnja) makar prostorno smjestiti dio njegova opusa. Tako s vrata biva jasno da prostor pripada čovjeku čiji se znameniti korak prelomio 3. siječnja 2017. i da danas s dijelom svoje ostavštine trajno stoluje u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku. A taj foaje od danas ima i službeno ime: Brešanova soba.
U njoj je onoliko Brešana koliko smo ga mogli smjestiti, na način na koji su ga u svoje crno-bijele svjetove uhvatili fotografi Ante Baranić, Matko Biljak,Valentino Dražić-Celić, Vjekoslav Skledar, Davor Šarić i mnogi drugi – a to znači dovoljno da posjetitelj shvati komu je prostor posvećen. U njoj i nedostaje onoliko Brešana koliko je potrebno da bi se u još toliko polica i arhivskih registara pospremilo njegovo opsežno djelo, ali i literatura o tom djelu. U sobi se susrećete s intelektualcem i profesorom koji je obilježio generacije Šibenčana, s dramatičarom koji je svojom prvom scenskom pojavom kao dinamit razdrmao ustajalost hrvatskog salonskog kazališta, kako bi rekao Zvonimir Mrkonjić; autorom koji je granice prešao na jednako dramatičan način u mnogim europskim sredinama i onda se, nakon nekoliko desetina drama – od kojih su neke (zasad) izvedene i snimljene samo u inozemstvu – vratio u mir svoje radne sobe da bi kao romanopisac dovršio svoje golemo djelo.
Bio je nezaustavljiv – a zahvaljujući donaciji gradu Šibeniku njegova sina, redatelja Vinka Brešana – ovdje su naznake onog što je ostavio pišući. Na žalost, nemamo nijedne poderane cipele koje je dokrajčio hodajući, kao stari misionari koji su odlučili širiti Radosnu vijest svijetom. Misionario je djelom koje poručuje da svaki život uložen u suprotstavljanje Nečastivom i potragu za dobrotom vrijedi živjeti. Jedna priča kaže da mu je Vjeran Zuppa odlučio posvetiti pozornost kad je čuo da je nepokolebljivi pješak. A Zuppa je štovao Iljfa i Petrova i znamenitu rečenicu iz Zlatnog teleta: „Pješake valja ljubiti!“.
Ovaj prostor samo je naznaka njegove veličine i u tom smislu mi smo uspjeli samo djelomično: Brešana ima znatno više i to je vrijednost njegova djela i ovog prostora. Toliko smo maglovitih i zavojitih putova i prepreka prošli da bi Brešanova soba bila otvorena dogovorenog datuma, a onda pred sam kraj shvatili da nam od samog početka najviše prijeti upravo Ivo Brešan i da naša ideja lako može pasti u vodu. Naime, građe je toliko da nismo uspjeli staviti ga u okvire i kalupe ovog prostora. I zbog toga soba nikad neće biti dovršena. Ona će svakim daljnjim istraživanjem i promjenama u postavu rasti i približavati djelo onome koga je on najviše i volio, a to je čovjek. A kad se jednom čovjeku počnete obraćati iz vlastite vječnosti – kao što to sada radi Brešan – niste sami. S vama su i promišljanja i interpretacije tog čovjeka koji vas se dohvatio da bi sam sebi ponešto objasnio. Nadamo se da će ova soba biti jedna od prvih postaja na tom putu dijaloga Ive Brešana i njegovih čitatelja, štovatelja i istraživača.
Mrtvima ništa ne treba, kako poručuje jedan od njegovih naslova, i toga smo itekako svjesni. Potrebiti smo mi koji ostajemo dok ostajemo. Takvi će doći i poslije nas. Zato nismo ovu sobu radili kao spomenik velikom sugrađaninu, nego zbog onih koji će biti inspirirani i zadivljeni, koji će se sukobljavati i miriti s idejama i izričajem čovjeka čije ih je djelo dotaklo. Naše je bilo da osiguramo da se na taj rukopis nikada ne stavi točka, da se dijalog s Brešanom ne prekine.
Na tom poslu našli su se: arhitekti Marko Paić, Ivana Lozić i Iva Cukrov iz Studija 25.4 mm, tvrtke Stina i Ćaleta grupa, Adria građevinski projekti d.o.o. te na kraju oni koji su prostoru dali njegovu poetiku Ante Filipović Grčić i Grozdana Cvitan.
Dužnost mi je i veselje zahvaliti djelatnicima HNK Šibenik koji su sve to iznijeli i pretrpjeli usprkos okolnostima koje nam često nisu išle na ruku. Zahvaljujem našem nekadašnjem djelatniku barba Peri Mioču na idejama koje su kad je Brešan u pitanju, u njega neiscrpne. Bez Vinka Brešana i ustupljene građe ne bismo mogli ništa, a potporu u realizaciji pružili su nam Ministarstvo kulture i ministrica Nina Obuljen Koržinek. Od primitka građe do realizacije projekta uz nas su povjerenjem i potporom gradonačelnik Željko Burić i grad Šibenik. Hvala im.
Ono što danas nazivamo Brešanova soba prvi je prostor, ili što kažu građevinari, zaglavni kamen daljnjeg rada na programima od kojih će mnogi biti tek osmišljeni mogućnostima koje ovaj prostor otvara. Ponosan sam što nam nije trebalo nekoliko stoljeća da otkrijemo još jednog Fausta Vrančića među nama. Ivo Brešan je bio čovjek ideja i ovim korakom otvaramo riznicu u kojoj će druge ideje naći svoj prostor u ovom gradu vezano uz njega, njegovo djelo i suvremenu hrvatsku književnost uopće. Poglavito dramsku. Očekujem da će nam se u tome pridružiti i druga kazališta i druge institucije.
Brešanova soba slika je njegovog doba i Šibenika. Njega među nama i nas s njegovim djelom s kojim se nositi i nama i mnogim drugima. Zato je Brešanova soba okupljalište i rasadište istodobno. Nadamo se da će ta poticajna mogućnost biti brzo shvaćena.
Hvala svima na toj slici koja upravo ulazi u svoju 3D tehnologiju i tko zna koju još, zahvaljujući onima koji će se na njezinim vratima u budućnosti pojavljivati.
Jakov Bilić, ravnatelj HNK Šibenik
U međuvremenu sobu su posjetile tisuće školske i predškolske djece, srednjoškolskih profesora iz cijele Hrvatske, svi gosti kazališta i mnogi gosti našeg grada, producirali smo i predstavili prvu monografsku knjigu o profesorovu djelo Trajni sukob s Nečastivim: Ivo Brešan, znanstvenici su održali skup Drugi Brešanov svibanj, predstavljena su Izabrana djela Ive Brešana u izdanju Matice Hrvatske… Uskoro ćete iz prostora moći ponijeti sve sažetke Brešanovih djela i ponešto biografskih podataka, pogledati predstave koje prema Brešanovim djelima pripremaju različita kazališta, upoznati se sa znanstvenim zbornikom koji izlazi slijedeće godine… Ideja ne nedostaje ni nama ni vama. Uključite se da bi nastavili dalje na Brešanovom putu u sagledavanju ukupnog čovjeka. Pridružujući se svojim dolaskom u Brešanovu sobu zasigurno ćete ponijeti neočekivanu sliku o velikom Šibenčaninu i sjećanja koja će i vas potaknuti: neke na našem putu u otkrivanju Brešana, druge na putovima u svojim sredinama na razotkrivanju vrijednih i nezaobilaznih ljudi koji su svojim djelovanjem u prošlosti omogućili svako djelovanje u budućnosti. Ljude koji su imali snage ugraditi se u opće dobro.
ADRESA: Kralja Zvonimira 1,
22000 Šibenik – Hrvatska
OIB: 58343929119
EMAIL: tajnistvo@hnksi.hr
TELEFON +385(22) 213-145
FAX: +385(22) 212-134
PON-PET: od 10 do 13 sati i 1 sat prije početka programa.
SUB: na dan programa, od 10 do 13 sati i 1 sat prije početka programa.
NED / BLAGDANI: 1 sat prije početka programa.
