Johannes Brahms njemački je skladatelj i pijanist (Hamburg, 7. V. 1833 – Beč, 3. IV. 1897). Njegov talent rano su uočili ozbiljni glazbenici O. F. W. Cossel i E. Marxsen, koji su mu dali poduku. Brahms je kao dvadesetogodišnjak upoznao znamenitog violinista J. Joachima koji ga je preporučio i upoznao s Clarom i Robertom Schumannom. Schumannovom potporom (članci, tiskanje djela) Brahms postaje poznat te je kao nova nada njemačke glazbe djelovao u Düsseldorfu, Detmoldu, Göttingenu i Hamburgu. Godine 1862. odlazi u Beč gdje ostaje do smrti. U Beču je povremeno djelovao kao dirigent u Wiener Singakademie i Gesellschaft der Musikfreunde, ali je većinu vremena provodio kao etablirani i iznimno cijenjeni slobodni umjetnik kojemu je egzistencija osigurana prihodima od tantijema i mnogobrojnih turneja. Kao pijanist gostovao je po Austro-Ugarskoj, Švicarskoj, Danskoj i Nizozemskoj, a često je boravio i u Italiji.
Brahmsovih oko 120 opusa obuhvaća orkestralna djela (serenate, 4 simfonije i dr.), 4 koncerta, dvadesetak komornih djela (trija, kvarteti, kvinteti, sonate i dr.), dvadesetak skladbi za glasovir (sonate, stavci s plesnim nazivima, varijacije na vlastite i tuđe teme, fantazije), nekoliko opusa za glasovir četveroručno i za dva glasovira, tridesetak zborova s pratnjom i bez nje, kanone, vokalne duete i kvartete uz pratnju glasovira, 36 opusa s više od 200 solo pjesama uz pratnju glasovira te mnogobrojne aranžmane nar. pjesama, transkripcije i dr. Najznačajniji su dio toga opusa simfonije, komorna glazba, djela za glasovir i solo pjesme.
Brahmsova je glazba dominantno trijezna, uravnotežena i formalno izrazito dotjerana, premda daleko od suhoće i eklektičnosti koju su mu pripisivali. Brahmsova glazba pretežno njeguje smirenost, kompaktnost i punoću zvuka, ali s povremenim rezignirano-melankoličnim zamagljenjima.
Pojedine skladbe iz njegova opusa predstavljaju vrhunce obvezne literature za određena područja u procesu učenja umjetničke glazbe i na redovitim programima solista, komornih grupa i orkestara.
Program
Der Gang zum Liebchen
Geheimnis
Das Mädchen spricht
Mädchenlied
Schön war, das ich dir weihte
Wie Melodien zieht es mir
Sonntag
Liebestreu
Scherzo op.4
O wüsst ich doch den Weg zurück
Der Tod, das ist die kühle Nacht
Immer leiser wird mein Schlummer
Wir wandelten
Sapphische Ode
Auf dem Kirchhofe
Vergebliches Stänchen
Meine Liebe ist grün
