Energetska obnova zgrade
Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku

Sezona 1992./1993.

STAROHRVATSKI TRIPTIH

PRODUKCIJA: Šibensko kazalište
AUTOR: Ivo Brešan
REDATELJ: Pero Mioč

PRODUKCIJA:

Scenograf: Drago Turina, kao gost
Kostimograf: Vjera Ivanković, kao gost
Maske: Vehbija Tataragić, kao gost
Šaptačica: Hrvojka Nikodijević
Ton majstor i rasvjeta: Josip Bakula
Inspicijent: Mirko Burazer
Scenski majstor: Mirko Burazer
Garderobijerka: Adela Jugović
Binski radnici: Edin Bećirević i Kristijan Krečak

IGRAJU:

Kralj Tomislav: ANĐELKO BABAČIĆ
Ivan, nadbiskup splitski: ANTE BALIN
Grgur Ninski: IVICA ŽUPANOVIĆ
Ceremonijal - mešetar: JERE SVRAČAK
Dječak: PAVAO VIKARIO
Narator: PERO MIOČ
Kralj Dmitar Zvonimir: MATE GULIN
Kraljica Jelena: SVJETLANA ĆALETA
Geza, Jelenin pisar: PAVAO VIKARIO
Hrvatski župani: MLADEN LACMANOVIĆ, JERE SVRAČAK, ANTE BALIN, IVAN ŠUPE, NIKOLA ŠKUGOR, ANĐELKO BABAČIĆ, PAVAO VIKARIO
Kralj Ludovik Anžuvinac: IVAN ŠUPE
Kralj Tvrtko Kotromanić: JADRAN CRLJEN
Stjepan Ostoja, velmoža: NIKOLA ŠKUGOR
Vojinić, župan livanjski: PERO MIOČ
Stražar: JERE SVRAČAK

Opis

Najstarija hravtska povijest, od doseljenja Hrvata do gubitka državnog suvereniteta u 11. stoljeću, malo je služila kao podloga za književna djela u hrvatskoj književnosti, posebice u dramskoj. Dijelom je to zbog toga što je sama ta povijest dosta oskudna podacima, koji bi mogli biti poticaj za umjetničko stvaranje, a dijelom i zato što su u bivšem režimu takve teme bile «osjetljive» i što su se njihovom obradom autori izlagali opasnosti da ih se proglasi politički nepočudnima. Ovaj «Triptih» skroman je pokušaj da se taj period scenski oživi barem u nekim njegovim ključnim i presudnim trenucima i da se najširem pučanstvu, koje je s tim nedovoljno upoznato, pruži kakva-takva informacija o okolnostima, u kojima su se odigrali neki događaji, koji su odredili dalji tijek hrvatske povijesti. Naravno da bi ovakve teme zahtijevale širu i temeljitiju obradu, ali u prilikama u kojima radimo (neupotrebljivost kazališne zgrade, nedostatak financijskih sredstava i sl.) morali smo se orijentirati na kraće scenske forme, pogodne da se igraju u sakralnim prostorima i da se tako s predstavom može gostovati i u najmanjim selima, jednako kao i u općinskim središtima. Stoga smo pokušali ovim trima prizorima, Tomislavovom dilemom između latinskog i slavenskog bogoslužja, Zvonimirovom smrću i kasnijim svojatanjem pojedinih dijelova hrvatskog tla od strane europskih moćnika, bar približno donijeti ono što je bit našeg povijesnog postojanja.
Koliko smo u tome uspjeli, pokazat će sama predstava, ali u ovim okolnostima i upustiti se u takav pothvat bilo bi teško, pa i nemoguće bez svesrdne pomoći sa strane. Tu treba prije svega zahvaliti sadašnjim čelnicima Skupštine općine Šibenik, koji su nas u dosadašnjim aktivnostima i moralno i materijalno podupirali, kao i sponzorima, čija nam je pomoć bila dragocjena u realizaciji ovoga projekta.
Nadamo se da nas, unatoč svim poteškoćama, s kojima ćemo se, kako stoje stvari, još dugo susretati, čekaju ipak bolji dani.

Praizvedba: 10. studenog 1992.
Broj izvedaba: 7
Posljednja izvedba: 29. siječnja 1993.

NAJAVLJENA PRIKAZIVANJA
Trenutačno nema najave
PRIJAŠNJA PRIKAZIVANJA

Galerija