PUTNICI IZ NEČEGA U NIŠTA
Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, prosječna životna dob u Rusiji je skraćena za cijelo jedno desetljeće! Uzrok, međutim, nije bio nepoznati virus, ekološka katastrofa ili jedan od niza ratova vođenih na području bivšeg SSSR-a. Brza je smrt stigla s tranzicijom, procesom prelaska iz nečega u ništa, epskom pljačkom javnih dobara i izgradnjom društva nevjerojatnih klasnih razlika. Starije generacije pokosilo je novo doba, dok su se mlađi pokušavali snaći živeći u deluziji da negdje, u blještavoj Moskvi, postoji njihov komad sreće po kojeg samo treba otići. Dramski tekst Nikolaja Vladimiroviča Koljade govori o njima, nedovoljno starim da imaju barem lijepa sjećanja, a još uvijek mladim da se ne odreknu snova, ma koliko java bila gora od svake more.
Tuđa, a kao da je hrvatska priča, obavlja jedan od prvih zadataka umjetnosti: ona ne daje odgovore već postavlja pitanja. Da li se do dna stiže krivicom društva ili uljuljkivanjem u komfor nečinjenja koji se olako pretvara u naš, vlastiti kavez u kojeg se, kao u jednom rock klasiku, uvijek može ući, ali se više nikada ne može izaći?
Drama „Murlin Murlo“ otisak je posmrtnih ostataka jedne velike države koja je imala tisuću mana i koju je naslijedila zajednica bez vrlina, smrvljena jačim imperijalnim težnjama, zatočena u sjećanju na davno nestalu moć, poražena pred konzumerizmom i vrlim novim svijetom čija je najuspješnija gospodarska grana proizvodnja iznevjerenih očekivanja.
Ruska kultura nije nastala velikom zato što je podilazila najnižim strastima, već zato što je, kovačevski kazano, otvarala vrata od utroba. I ne, nije nebeski dar tamošnjih autora i autorica jedini krivac što ih tako dobro razumijemo, s njihovim junacima i junakinjama se saživljavamo i zajedno bolujemo. Krivica je, ma koliko to nevoljko priznavali, u jednakoj mjeri i naša.
Oriana Kunčić
Premijerna izvedba: 29. listopada 2020.
